Šta je srčana slabost?
Srčana slabost (srčana insuficijencija) je stanje u kome srce nije u mogućnosti da pumpa dovoljnu količinu krvi u celo telo i na taj način ne može da obezbedi dovoljnu količinu kiseonika i hranljivih materija za organe. Takođe, organizam ne može da se oslobodi produkata metabolizma, što dovodi do nagomilavanja tečnosti u plućima i drugim delovima tela.
Koji su uzroci srčane slabosti?
Srčana slabolst se javlja kod 1-2% odraslog stanovništa, ali se učestalost značajno povećava sa starošću, pa se tako procenjuje da se javlja u preko 10% populacije starosti preko 70 godina.
Može se javiti kod bolesnika nakon preležanog infarkta srca, zatim kod teških oštećenja srčanih zalistaka, kod nelečene i nekontrolisane hipertenzije, nakon virusnih infekcija koje oštećuju srčani mišić ili kod primarnih oboljenja srčanog mišića. Stanja kao što su respiratorne infekcije, nekontrolisana hipertenzija, neuzimanje ili neadekvatno uzimanje lekova, prekomerni unos alkohola, soli, malokrvnost i sl. mogu pogoršati već postojeću srčanu slabost.
Koji su simptomi srčane slabosti?
Kao posledica srčane slabosti dolazi do nagomilavanja tečnosti u organizmu.
- Otežano disanje, gušenje, kratak dah nastaju kao posledica nagomilavanja tečnosti u plućima i poremećene razmene gasova. Najpre se gušenje javlja pri fizičkom naporu, zatim u ležećem položaju i toku noći jer se kada bolesnik leži sva tečnost sliva ka plućima. U najtežim slučajevima javlja se tzv.edem pluća.
- Oticanje nogu-potkolenice, skočni zglobovi, stopala
- Oticanje stomaka
- Povećanje u telesnoj težini
Slabost, malaksalost, pospanost su takođe česti simptomi srčane slabosti, kao i učestalo mokrenje tokom noći, razdražljivost, depresija.
U odmaklim fazama srčane slabosti dolazi do gubitka apetita, mučnine, nadutosti, kao i gubitka u telesnoj težini koja nastaje usled nagomilavanja tečnosti u sistemu za varenje.
Kako se postavlja dijagnoza srčane slabosti?
Dijagnoza srčne slabosti se postavlja na osnovu simptoma i znakova (otoci na nogama, prisusvo tečnosti u trbuhu, nabrekle vene vrata, zastojne promene na plućima) čije prisustvo utvrđuje lekar detaljnim pregledom pacijenta. Dalje se rade dijagnostički testovi i procedure: radiografija srca i pluća, ultrazvuk srca, EKG, laboratorijske analize (BNP i NT-pro-BNP).
Kako se leči srčana slabost?
Počeni stadijumi srčane slabosti se mogu lečiti u kućnim uslovima. Osnovni lekovi koji eliminišu višak tečnosti iz organizma su diuretici. Ali postoje i lekovi koji dokazano smanjuju smrtnost i produžavaju preživljavanje bolesnika sa srčanom slabošću i njih treba da dobiju svi bolesnici koji imaju bilo koji stepen srčane slabosti, a to su: beta-blokatori (bisoprolol, nebivolol, karvedilol, metoprolol-sukcinat), antagonosti mineralokorikoidnih receptora (spironolakton, eplerenon), ARNI (angiotenzin receptor neprilizin inhibitor-sakubitril-valsartan) ili ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima) i SGLT2 inhibitori (empagliflozin, dapagliflozin).
Kada je potrebno bolničko lečenje?
U najtežim slučajevima, u stanjima tzv.dekompenzovane srčane slabosti, neophodna je venska primena diuretika i lečenje u bolničkim uslovima. Doze diuretika koje se daju venskim putem su individualne za svakog bolesnika i njih određuje lekar prema stepenu dekompenzacije i prema odgovoru organizma na primenu intravenske terapije.
U slučaju teške srčane slabosti često postoji stanje tzv.hipoperfuzije, što se klinički manifestuje niskim ili nemerljivim krvnim pritiskom i smanjenim mokrenjem (diurezom). U tim slučajevima potrebna je, s jedne strane intravenska primena lekova koji stimulišu rad srca (tzv.inotropni lekovi), a s druge strane visoke doze diuretika u pojedinačnim udarnim dozama ili u vidu kontinuirane infuzije.
S obzirom da je kod srčane slabosti poremećena gasna razmena, potrebna je i primena kiseonika preko kiseonične maske ili nazalnog katetera.