Šta je neurologija?

Neurologija je nauka koja se bavi ispitivanjem centralnog i perifernog nervnog sistema. Kada kažemo centralni nervni sistem, mislimo na mozak i kičmenu moždinu. Neurolog je lekar koji obavlja niz testova koji će mu pomoći da proceni funkcionisanje nervnog sistema, uključujući mozak, kičmenu moždinu i periferni nervni sistem.

 

Uloga neurologa u dijagnostici neuroloških bolesti

Lekar prvo razgovara sa pacijentom o simptomima, njihovom početku, trajanju, intenzitetu i načinu pojavljivanja. Simptomi kojima neurolog najviše pažnje posvećuje su uglavnom glavobolja, vrtoglavica, slabost, promene u senzacijama (trnjenje, utrnulost), poremećaje vida, ravnoteže, pamćenja i druge neurološke simptome.

Kako izgleda neurološki pregled?

Po završetku anamnestičkog dela, u kome bitnu ulogu ima i porodična anamneza i osvrtanje na pojavu određenih neuroloških stanja u porodici, lekar pristupa određenom testiranju. Bitan deo neurološkog pregleda je ispitivanje refleksa (patelarni, Ahilov refleks). Pomoću refleksa lekar može da utvrdi koji segmenti nervnog sistema nisu u potpunosti funkcionalni. Lekar potom testira snagu mišića, koordinaciju i fine motorne veštine. U toku ovog dela pregleda, očekuje se da pacijent bude aktivan i sarađuje, da izvršava određene naloge kao što su podizanje ekstremiteta, hodanje ili testove za procenu ravnoteže i koordinacije. Neurološkim pregledom ispitujemo i sposobnost pacijenta da oseti različite vrste stimulacija, poput dodira, bola, temperature i vibracija.

Testovi za procenu neurološkog funkcionalnog stanja

Kranijalni živci su nervi koji izlaze direktno iz mozga i kontrolišu funkcije poput vida, sluha, mirisa, pokreta lica i gutanja. Postoje određeni testovi kojima neurolog grubo proverava njihovu funkciju. U cilju provere mentalnih funkcija lekar može obaviti testove za procenu pamćenja, koncentracije, orijentacije, sposobnosti rešavanja problema i drugih kognitivnih funkcija. Ovo je važno za otkrivanje neuroloških stanja poput demencije ili poremećaja mentalnog zdravlja. Testira se sposobnost pacijenta da razmišlja, razume, govori i piše. Poremećaji u govoru mogu ukazivati na oštećenja određenih područja u mozgu.

Dijagnostički testovi u neurologiji

Nakon pregleda, ukoliko postoji sumnja na određena neurološka stanja i bolesti, pristupa se dodatnim dijagnostičkim testovima.

  • Laboratorijski testovi krvi i urina služe za isključivanje infekcija, poremećaja metabolizma ili hormona.
  • Neuroimaging (kompjuterska tomografija-CT, magnetna rezonanca-MR) koji nam služe za vizualizaciju struktura mozga i kičmene moždine, kao i patoloških promena unutar tih struktura.
  • EEG (elektroencefalogram) pomoću kog procenjujemo aktivnost mozga, posebno u slučaju epi napada ili drugih poremećaja svesti.
  • Lumbalna punkcija koja se radi u slučajevima kada postoji sumnja na infekciju ili zapaljenje CNS-a (kao što je meningitis ili encefalitis).

 

 

Multidisciplinarni pristup lečenju neuroloških bolesnika

U slučaju postavljanja dijagnoze neurološke bolesti, pristupa se adekvatnom lečenju. Zbrinjavanje takvog pacijenta zahteva sveobuhvatan pristup. U našoj ustanovi postoji multidisciplinarni tim koji vodi lečenje neuroloških pacijenata. Njega čine neurolog, neurohirurg, psihijatar, psiholog, fizijatar. Svako od njih ima bitnu ulogu u lečenju neurološkog bolesnika. Bitan deo oporavka obuhvata i nega bolesnika. Sestrinski tim je ključan za svakodnevnu brigu o pacijentu, davanje lekova, praćenje vitalnih funkcija i pomoć u osnovnim životnim aktivnostima. Fizikalna terapija se sprovodi prema planu koji unapred odredi fizijatar, i bitna nam je za obnavljanje fizičkih funkcija i sprečavanje komplikacija kao što su kontrakture i atrofije. Dobar plan lečenja i rehabilitacije može značajno poboljšati kvalitet života pacijenta i smanjiti posledice bolesti.

 

Rehabilitacija u neurologiji: Proces oporavka

Postoji niz neuroloških stanja koja zahtevaju rehabilitaciju, a cilj je da se pacijentima pomogne da se što bolje oporave od oštećenja nervnog sistema.

Neurološke bolesti koje zahtevaju rehabilitaciju

  • Moždani udar – u zavisnosti od regije koja je zahvaćena, neurološki deficit može biti raznolik, pa u skladu sa tim rehabilitacija može ići u pravcu povratka motornih funkcija, govora, kognitivnih funkcija i svakodnevne aktivnosti.
  • Multipla skleroza (MS) – Rehabilitacija obuhvata fizikalnu terapiju u cilju smanjenja mogućnosti nastanka atrofija, kontraktura, poboljšanje koordinacije i ravnoteže, kao i kognitivne veštine. Kod ovakvih pacijenata se često sreće anksioznost i depresija. Sama rehabilitacija kod ovakvih pacijenata zahteva i uključivanje psihologa, koji će pomoći u rešavanju emocionalnih problema.
  • Parkinsonova bolest kod koje uz pomoć fizikalne terapije se trudimo da povećamo pokretljivost, ravnotežu i smanjimo rizik od padova.
  • Povrede kičmene moždine i traumatske povrede mozga najčešće nastaju kao traume u sklopu saobraćajnih nezgoda. Rehabilitacija se fokusira se na obnavljanje motornih funkcija, kao i na obučavanje pacijenata kako da se prilagode svakodnevnom životu, često uz korišćenje ortopedskih pomagala (kao što su invalidska kolica), zatim i terapiju za poboljšanje pamćenja, pažnje i rešavanja problema.
  • Alzheimerova bolest i druge demencije – rehabilitacija kod ovakvih pacijenata može pomoći u usporavanju progresije simptoma. Radi se na očuvanju kognitivnih veština i obučavanju pacijenata i njihovih porodica za snalaženje u svakodnevnim aktivnostima.